Ribnjak
…gdje se spaja slavonska šuma i voda…
Regionalno i europski poznati su ribnjaci u okolici Našica, istinski biser uzgoja ribe u slavonskoj ravnici, mjesto otkud riba završava u brojnim ribarnicama i restoranima regije, na brojnim domaćim trpezama.
Građeni na Grofovoj zemlji, uz kasnije razne političke i gospodarske promjene, ribnjaci žive i proizvode vrhunsku ribu već više od 100 godina.
Za istinske ljubitelje dobre i kvalitetne slatkovodne ribe, za one koji se tek namjeravaju odvažiti kušati prave riblje specijalitete slavonskog podneblja, nema bolje preporuke no kušati ribe iz prirodnog uzgoja našičkih ribnjaka. Bistro, čisto i vrhunsko!
Povijest
Ribnjak je izgrađen 1905. godine na obali Našičke rijeke, na površini od 1444 katastarskih jutara. Na postojećih 6 ribnjaka, 1907. godine izgrađena su još 3, kao i dodatni zimovnjaci. Samo 5 godina poslije izvedena su još tri ribnjaka, da bi se do 1964. godine ta je brojka narasla do 23 ribnjaka
Ribnjaci su nastali na imanju obitelji Pejačević. Odmah pokraj njihovog imanja ribnjake je izgradio i osječki poduzetnik i bankar Šandor Sorger. Kako ne bi, pretpostavlja se, potpali pod udar konfiskacije i agrarne reforme monarhističke Jugoslavije, 1921. godine ribnjaci Pejačevića i Sorgera se udružuju u Našičko ribnjačarstvo d.d.
Valja znati da su Pejačevići već koncem 19. stoljeća počeli s kopanjem kanala, a vjerojatno na prijedlog Franje Krezutzera, u uvjetima kada u Slavoniji nije postojala organizirana proizvodnja ribe, već su seljaci i redovnici pregrađivali rijeke i potoke. Porast znanja o uzgoju ribe, kao i iskustva mađarskih poduzetnika potaknuli su ulaganja i gradnju šaranskih ribnjaka. Iskrčena šumska područja 1905. godine kupio je Šandor Sorger. Njegove table nisu bile prevelike, niti iste dubine, ali su uz posebne table za mlađ i mriještenje, odnosno tovljenje, bile suvremenije od Pejačevićevih. Trpeći brojne promjene od tada na ovamo, a kroz promjene političkih i gospodarskih uvjeta, ribnjaci su danas pod uspješnim rukovodstvom tvrtke Miagro d.o.o.
Ribe
Šaran je iz srednje Azije davno stigao u sve zemlje svijeta. Živi u rijekama i jezerima do 400 metara nadmorske visine. Voli sporije vode s nižom razinom kisika, čije dno stalno ruje. U Slavoniji ih ima nekoliko vrsta, od divljeg šarana, preko špiglera do lederera. Šaran živi do 10 godina, a može dosegnuti i 50 kilograma.
Som je najveća i najteža riba naših voda. Naraste i do 5 metara, teži i do 300 kilograma. Do svoje 4. godine naraste do pola metra. Lijen je i boravi u dubokim vodama čekajući plijen. Miruje sve dok ga glad ne natjera na lov. Stariji primjerci somova žive u parovima.
Smuđ je riba s malo kostiju, a vrhunske kvalitete i okusa. Smuđ je lovac, koji odlično vidi i u mutnim vodama. Samo je u prvoj godini života miroljubiv, a kasnije se hrani manjim ribama.. Smuđevi love u jatu, okružujući plijen iznenada. Vole duboku i čistu vodu, sa šljunkovitim ili kamenitim dnom.
Štuka ima usta u obliku pačjeg kljuna. A u njima 700 oštrih zuba okrenutih prema ždrijelu. Vrlo je dugovječna, a može dosegnuti i 50 kilograma. Zanimljivo, Fridrich II. Barbosa je 1230. godine ulovio štuku, prstenovao je i pustio u jezero, da bi ponovno bila ulovljena 1497. godine sa 140 kilograma i 5,7 metara.
Amur je stigao s Dalekog istoka. Ali se sjajno prilagodio slavonskim vodama. Dovezen je zbog kontrole vodene vegetacije na ribnjacima, a otkud se proširio i u rijeke. Odlično! Jer, meso mu je vrlo ukusno.
