Restoran “Ribnjak” smješten je nekoliko kilometara od Našica, okružen ribnjacima, a osnovan je davne 1905. godine. Došao sam u vrijeme poslije ručka pa je restoran bio relativno prazan te mi je njegov voditelj Alen Azenić mogao posvetiti više vremena. Riba je ovdje uvijek svježa Predstavio mi je vinsku kartu koja sadrži trideset etiketa poznatih hrvatskih vinara iz užeg i šireg okruženja, ali među njima ipak prevladavaju vina poznatog podruma iz Feričanaca. Većinu vina, bijelih, crvenih i rosea, poslužuju i na čaše.
Što se tiče jelovnika, prednjači, naravno, slatkovodna riba jer vlasnici posjeduju i ribnjake. Nude soma, šarana i smuđa, koji spada u vrlo cijenjenu i ukusnu slatkovodnu ribu. Baš kao što je kovač ili šanpjer ili riba sv. Petra kralj morske ribe, tako je smuđ kralj slatkovodne ribe. Riba je ovdje svaki dan svježa jer vlasnici uz ribnjake imaju i preradu i svoju pakirnicu ribe.
Konobari Nataša Prpić i Tomislav Golik poslužili su mi kuver, riblju paštetu s malo maslinova ulja uz crni raženi kruh koji sami peku. Kasnije sam kušao i čips od šarana. Moram priznati da ga dosad nisam jeo jer nisam baš ljubitelj slatkovodne ribe, ali bio je vrlo ukusan, baš kao i bistra juha od smuđa. Osim ribe nude i ostale slavonske delicije, a novost su im pačja prsa na pireu od graška te patka i guščja jetra na seljački način.
Specijaliteti restorana “Ribnjak” su fiš-paprikaš, šaran na žaru s krumpirovom salatom, perkelt od soma s domaćim rezancima, zapečenim sirom i slaninom prženom na domaćoj svinjskoj masti. Odlučio sam se za perkelt od soma jer kada sam negdje u Slavoniji i Baranji znao naručiti fiš, pojeo bih samo juhu i rezance, ali za perkelt nisam pogriješio. Riba je lijepo očišćena i filetirana, juha na početku nema ljutine nego se tek kasnije osjeti baš kako treba, a rezanci sa sirom i slaninom vrlo su ukusni, kao kad ih pripremate kod kuće.
Link na originalni članak autora Damira Folnegovića objavljen na vecernji.hr.